srijeda, 22. veljače 2012.

VRATI SE BOGU


Draga braćo i sestre pred nama je sveto vrijeme Korizme,vrijeme kada se postom, molitvom, i dobrim djelima zelimo približiti Bogu. Mnogi ste već vjerojatno odlučili čega ćete se odreći, ali na samom početku ovog razmišljanja postavljam pitanje i sebi i vama da li je u odricanju od nekih sitnica cijela bit korizme, jer korizma treba da nas na neki način pripremi na susret s Uskrslim Gospodinom,da on sami BOG uskrsne u nama,u našem srcu, duši. Pred vas iznosim meni jedan jako lijep biblijski tekst: 


Jona proðe gradom dan hoda, propovijedajući: "Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena."Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od največega do najmanjega. Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: "Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je èinio. Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?"Bog vidje što su èinili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio i ne učini. (JN 3.4-10)


Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: "Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena:

Po Božijem nalogu prorok Jona otiđe upozoriti Ninivljane na skoro uništenje njihovoga grada,neki kažu jako lijepog grada,većina bi vjerovatno odmah rekla ''pa bili su upozoreni'', ali ako se samo jednom iskreno zapitamo, shvatit ćemo da smo i mi mnogo puta bili upozoreni, koliko nas je puta samo naša savijest upozorila, opomenula da se ostavimo grijeha i životnih stranputica? Dosta ljudi ne sluša svoju savijest koja je upravo GLAS BOŽJI i biva uništena duša tog čovjeka. Niniva je bila lijep grad, a koliko smo samo mi ljepši, stvoreni smo na sliku Božju,velikom cijenom otkupljeni,a i dalje svaki od nas ide po svom.

Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od največega do najmanjega. Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo:

Ninivljani povjerovaše, a što je sa nama, što mi čekamo? Svi su pozvani da ostave stari put da se obrate i da vjeruju i najmanji i največi. Na propovijed Jone proroka i sam kralj ustade sa svog prijestolja i sjede u pepeo 40 dana. Korizma je idealna prilika da mi siđemo s naših tronova, uzvišenih postolja naše oholosti, škrtosti, bludnosti, zavisti, lijenosti, srditosti, prežderavanja. Naš život, kormilo životnog broda prepustimo Kristu da on upravlja nama, da mi vršeći njegovu svetu volju,budemo spašeni kao Ninivljani: "Bog vidje što su èinili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesrece kojom im bijaše zaprijetio i ne uèini.

Na samom kraju ovog kratkog razmišljanja postavljam isto pitanje kao na početku: Da li je u odricanju od sitnica cijela bit Korizme?

Odgovor je djelimično da, bit korizme jeste u odricanju ali ne onom planskom, ne u odricanju od sitnica, već u odricanju samog sebe, kao sto piše u Evanđelju: A govoraše svima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom (Luka 9,23). Predraga braćo i sestre iskoristimo 40 dana da se odreknemo sebe, da umremo svojim grešnim porivima, neka se pracenje Krista i njegova križa prenese i van Korizme, kroz cijeli život da mi uistinu počnemo živjeti pobožnost Križnog puta. Braćo ne okrećimo se za prolaznim stvarima već svoj pogled usmjerimo Ka Nebesima našoj jedinoj i pravoj domovini, da mi putujuća crkva sretno stignemo kući u Nebesko Kraljevstvo. Neka vam riječi Evandjelja budu misao vodilja ove korizme: Reče mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje (Luka 9.62)"

Želim vam od srca da se kroz Korizmu pripravite i da Krist uskrsne u vama, da istinski doživite radost Uskrsa



Petar Mihael

utorak, 21. veljače 2012.

Čista srijeda


Čista srijeda ili Pepelnica početak je korizme, važnog vremena crkvene godine, koje traje šest tjedana.
Svećenik će u svakoj crkvi, u okvire redovitog bogoslužja, kratkim obredom blagosloviti pepeo na pladnju. A zatim će, u znak ozbiljne želje za pokorom i obraćenjem, najprije sebi, a zatim svakom prisutnom vjerniku posuti po glavi nekoliko trunaka pepela.
Pepeljenje je ovdje vrlo rječita simbolična gesta. Oduvijek posipati se pepelom - i kao izraz i kao čin - znači uozbiljiti se, kajati se za svoje loše postupke. Znači i spremnost na nove, bolje korake. Crkvenim jezikom to je predznak osobne metanoje, obraćenja.

S jedne strane pepeo je prah, blato, zemlja - podsjeća na smrt i prolaznost. "Prah si i u prah ćeš se vratiti!" zapisano je u prvoj svetopisamskoj knjizi, knjizi Postanka.
S druge - pravi pepeo nastaje sagorijevanjem. A sagorijevanje je u drevnom simboličkom govoru postupak čišćenja, dapače oplemenjivanja.
Stoga se vjernik "primanjem pepela" uključuje u korizmeno vrijeme duhovnog (pro)čišćenja. Vlastitog oplemenjivanja! U antikno vrijeme simbolični je govor bio razumljiviji nego danas: u ognju su pokušavali plemenite metale osloboditi od nečistoće. Gledano na to, to je preduskrsno pripravno pokorničko vrijeme - korizma - uporno pa i naporno, ali korisno, spasonosno vrijeme osobnog očišćenja.

Čistom srijedom započinje razdoblje Crkvene godine koje se zove korizma. Obred pepeljenja, iako sveden na simboliku, vrlo je ozbiljan čin. To je početak, ulaz u korizmu. Istog dana slijedi i konkretno djelo pokore: post i nemrs.

Obred pepeljenja je "pod misom", poslije Evanđelja i homilije, usred otajstva euharistijske službe. Svećenik uvodnim riječima poziva prisutne na molitvu, a zatim u ime sabrane zajednice predmoli: "Bože, ti si na poniženje sažaljiv, na obraćenje milostiv. Prikloni se dobrostivo našim molitvama i izlij svoj blagoslov na sve koji danas primaju pepeo. Daj da po korizmenoj obnovi kršćanskog života čiste duše proslave vazmeno otajstvo tvoga Sina." - Tad poškropi pepeo blagoslovljenom vodom.
Pepeo je običan, od spaljenog drveta, ili, ako je to moguće, od (palminih, maslinovih ili drugih) grančica koje su bile blagoslovljene prethodne godine na Cvjetnicu. Time se hoće izreći kontinuitet metanoje (obraćenja). Svećenik zatim svakom vjerniku stavlja malo pepela na glavu ili čelo uz poziv: "Obratite se i vjerujte Evanđelju!" ili drugačijim pozivom: "Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti." Prva rečenica je Isusov poziv iz njegova nastupnog, programatskog Govora na gori. Druga je mnogo starija, iz knjige Postanka, s asocijacijom i aluzijom na izgon praroditelja iz raja.

preuzeto sa www.katolici.org